Učiteljica Kristina Čobanković učenicima 30 dana neće zadavati domaću zadaću kako bi iz prve ruke vidjela kakvi će biti rezultati na raznim aspektima u samoj nastavi, odnosu s učenicima, njihovoj pažnji, posvećenosti i odnosu prema školskom radu.

Učenici i učiteljica su sigurni da se tih 30 dana bez zadaća ništa se strašno neće dogoditi :), a opet rezultati bi mogli biti značajni za daljnji rad!

Projekt je osmišljan zbog toga što  su istraživanja pokazala da ne postoji statistički značajna povezanost akademskog uspjeha s količinom domaće zadaće kod djece osnovnoškolske dobi (Cooper, 2006; Murillo, Martinez-Garrido, 2014).

Ako opteretimo mozak on prestaje učiti. Ako rasteretimo mozak i omogućimo mu da bude zaigraniji, on počinje bolje usvajati nova znanja. Iako logika nalaže da brže učimo kada smo pod većim opterećenjem i više vremena provodimo za knjigom, praksa pokazuje suprotno (Murillo, Martinez – Garrido, 2014). U učenju bitan utjecaj ima igra i što smo rasterećeniji i zaigraniji brže i bolje usvajamo nove pojmove i informacije.

Naravno da se ovim projektom ne pokušava odjednom iskorijeniti DOMAĆA ZADAĆA kao takva, ali ipak ćemo se na ovaj način malo zabaviti i istražiti o prednostima i nedostatcima ovakvoga rada.